MOJA PRIČA
Nisam boginja, ali donosim svetlost tamo gde se pojavim.
Baš kao što je boginja Vesna pomagala ljudima da se zdravstveno oporave nakon duge zime, tako ja danas pomažem ženama da se vrate sebi, da govore svoju istinu, da nauče u miru da postave svoje granice, a onda i da ih čuvaju.
Ja sam, još kao mlada, osećala potrebu da pomažem ženama, i zato sam izabrala da upišem srednju medicinsku školu, smer babica. Nažalost, moja vizija tog posla i ono što sam videla u praksi nisu su se sretali ni u najudaljenijoj tački svemira, pa sam odustala od puta medicine.
Usledili su fakultet, magistarske studije, partnerski odnos o kakvom sam sanjala, dobro plaćen posao, stan, dete. Rekao bi čovek: „Život kakav većina
žena želi“.
Prestala sam da se pretvaram
Međutim, posle 10 godina tog „života iz bajke“, smogla sam snage da se iskreno zagledam u sebe i umesto srećne i radosne, videla sam jednu umornu, nezadovoljnu i iscrpljenu ženu. Iskorišćenu ženu koja je izdala sebe.
Ženu kojoj je svačije bitno, bilo važnije od njenog hitno, ženu koja nije umela da kaže NE, ženu koja je uvek birala da bude dobra drugima i zaboravila da bude dobra sebi.
Znala sam da nisam na dobrom putu, ali sam tim putem i dalje uporno hodala, glumeći. Iz straha da ću biti odbačena, da me neće voleti, da ću ostati sama…
Uverena da nisam dovoljno dobra, da ne vredim, da mogu sve sama, jer niko ne zna tako dobro kao ja.
Na površini mog života sve je izgledalo da je u redu. Moj korporativni posao je plaćao račune, cipele, haljine i šminku. Odlazila sam na odmor dva puta godišnje. Bila sam okružena mnoštvom ljudi.
Na površini mog života sve je izgledalo da je u redu. Moj korporativni posao je plaćao račune, cipele, haljine i šminku. Odlazila sam na odmor dva puta godišnje. Bila sam okružena mnoštvom ljudi.
Ali, avaj!
Osećala sam se jadno i prazno.
Jednostavno nisam mogla više da se pretvaram.
Radim ono što najviše volim
Zatražila sam pomoć. Krenula sam na psihoterapiju. Tada sam zapravo posle dugo vremena učinila nešto za sebe. Radila sam sa neverovatnom ženom i zahvaljujući radu sa njom napravila sam značajne promene u svom životu.
Nije bilo lako. Raspadala sam se i sastavljala, posrtala, padala i ponovo ustajala. Ali sam naučila da prihvatim sva moja osećanja, posebno ona bolna. I nisam umrla. Naučila sam da ukrotim misli koje su mi beskorisno divljale kroz glavu po ceo dan i stajale na putu da radim stvari koje želim.
A onda sam dala otkaz na poslu koji je iscrpljivao sav život iz mene i krenula na edukacije, radionice i koučing sesije. Danas radim, ono što najviše volim. Podržavam žene da budu slobodne i svoje.
Nije bilo lako. Raspadala sam se i sastavljala, posrtala, padala i ponovo ustajala. Ali sam naučila da prihvatim sva moja osećanja, posebno ona bolna. I nisam umrla. Naučila sam da ukrotim misli koje su mi beskorisno divljale kroz glavu po ceo dan i stajale na putu da radim stvari koje želim.
A onda sam dala otkaz na poslu koji je iscrpljivao sav život iz mene i krenula na edukacije, radionice i koučing sesije. Danas radim, ono što najviše volim. Podržavam žene da budu slobodne i svoje.
Najznačajnija stvar koju sam naučila jeste da meni svet nije ništa dužan, ja sam dužna sebi.
Ni tebi svet nije ništa dužan, ti si dužna sebi.
Iskreno, svi smo mi na neki način žrtve nečega što se dogodilo u našem životu.
Ali to nikako ne znači da treba da dozvoljavamo našoj prošlosti da gradi našu budućnost.
Nemaš više pet godina. Imaš izbor. Danas, upravo ovde, upravo sada, imaš izbor.
Imaš samo jedan život.
Ali uvek imaš mnogo izbora kako ćeš da reaguješ na ono što ti se dogodilo u životu ranije ili na ono što ti se događa upravo sada.
Mi možemo da se umotamo u tamu i negativnost, okrivljujući sve i svakoga.
Ali možemo i iz toga što nam se dogodilo naučiti nešto o sebi i promeniti svoj život.